četvrtak, 21.01.2010.

novi post

cisto rekreativno nazvan novi post, ovaj je novi post napisan samo iz razloga sto mi je dosadno i neda mi se ici citati lektiru...sve po starom, nista nova....donekle neke promjene, ali ona najavljena, ona velika, cini se nece uslijediti...ne iz razloga sto ne bi moga...iz razloga sto san i sam zakljucia da ne zelin...da koliko god ovo bilo lose, i mozda ponekad bolno....svi se na kraju moramo suociti sa svojim strahovima...mozda je vrijeme za to...

ponedjeljak, 04.01.2010.

...

eto, vratih se iz poljske...nadasve je bilo dobro...upoznah neke zanimljive ljude i tako...filipa nisan puno maltretira...od austrije do hrvatske smo raspravljali o povijesti <3...bilo je zakon, samo da je isa jos ko iz ekipe mi, ili ekipe iz rima, bilo bi jos bolje...povratak u zd...opet monotonija i nerad...opet sve to vodi u depresiju...barem znan ko ce biti uz mene tijekom svega toga...

nedjelja, 27.12.2009.

...I tried to grab your hand, and I left my heart open, but you didn't understand...

...I tear my heart open, I sew myself shut, my weakness is that I care too much, and my scars remind me that the past is real...

četvrtak, 24.12.2009.

...here I go again on my own, going down the only road I've ever known...

...eto i mene s novin poston...totalno bespotrebnim ali eto, cisto da izbacin nesto iz sebe, kad vec ne prican ni sa kim ni o cemu pametnom (azra, ako citas ovo koji, ispravi mi greske ako ima xD)...eto, prosla skola, prosa s 4, sve divno, krasno...a mene, ka obicno vata neka blagdanska depresiva =S razmisljan o nekin stvarima, i sto vise razmisljan, to mi se sve istinitije cine...praznici, taman za razbistriti glavu malo, a onda viditi kako dalje...Ona i dalje nezna, osin ako joj jedine dvi osobe koje znaju nisu rekle -.- ili ako to mozda nije sama skuzila...aj dobro, ovaj put san bar presutia i nisan reka nista...totalno san posta indiferentan prema nekin stvarima, nadan se uskoro i prema nekin ljudima (da mi budu trivijalni bar upola u onolikoj mjeri koliko san ja njima)...everybody's changing and this time I am too...prominit cu lice, ovu masku koju nosin, i staviti drugu...mozda tada shvatite da san ovako bia puno bolji, nego sto cu biti onako...kako god, maske se minjaju, pravo lice ostaje...steta sto ga vi vjerojatno necete viditi...

subota, 19.12.2009.

...thank you for being my illusion, thank you for being real...

...dosa je i taj dan, ostala kemija samo za ispraviti u ponediljak...prolazin s 4, bez da san se mucia uopce ovo polugodiste...nekako ko da mi sve ide od ruke...a sto ja onda radin? povlacin se u sebe i neka me melankolija probada...slusan tuzne pisme, a ni ovaj snig ne poboljsava situaciju -.- Luce Ž. je bila potpuno u pravu kad je rekla da mi nije dobro skrivati se iza maske, ali sto cu, takav san...u previse slucajeva se pravin da me ne diraju neke stvari, neke gluposti...osjecan se poput lika u nekon Kafkinon djelu, nemocan pred zivoton...iako govorin cilo vrime da je pesimisticki lakse prolaziti kroz zivot, jer se nemozes razocarati (u sto san u potpunosti uvjeren), istina je da san oko svega optimistican...u svemu nalazin pozitivnu stranu, i vidin je, sve dok svaka nada ne umre.....moj zivot se temelji na iluziji da ce sve biti dobro...iako u bar 50 % slucajeva ispadne sve dobro, onih ostalih 50 me uvik uspije nekako sjebati....ali ta iluzija, da zivot ponekad ipak moze biti savrsen, toliko je realna, da je se ne zelin odreci...ne zelin se odreci svega toga sto iman, makar to ne bilo puno....frendovi, tj. neki od njih....ljudi s kojima mogu pricati....oni mogu biti nerealni, mogu biti iluzija, ali ne zelin ih se odreci, zasto i bi??? Mala Luce <3 koja me iznenaduje iz dana u dan; Moja Luce <3, koja mi je jucer rekla nesto, sto me ono, jos uvik drzi pod dojmon; Toka s kojon uvik mogu popricati o svemu; Luce Ž. sa pametnin ohrabrujucin stavovima (i koja nece dobiti jedan iz psihologije xD...vidis cak i ja virujen...sad nemos dobiti 1 =)); i Marta (jedina koja nije Luce, ali nije zbog toga manje vridna) koja je toliko mi apstraktna da ju ne mogu ricima opisati <3 ......hvala van sto ste moje iluzije, i sto ste stvarne....makar meni...

...I just wanna hold her, I’d give up all the world to see that little piece of heaven looking...

...If you have to go don't say goodbye
If you have to go don't you cry
If you have to go I will get by
Someday I'll follow you and see you on the other side...